DUGODLAKI ŠKOTSKI OVČAR
Ovo je danas jedna od najpoznatijih pasmina u svijetu, za to su zaslužni djela i rad Alberta Paysona Terhunea i mnoge novele, filmovi, serije s poznatim imenom Lassie. Lik Lassie je osmislio Eric Knight u kratkoj priči objavljenoj 1938. godine Lassie se vraća kući (objavio Saturday Evening Post) i 1940. godine kada je izdana kao novela. "Lassie" je prvi put ekraniziran 1943. godine u filmu Lassie se vraća kući s glumcima Roddy McDowall i Elizabeth Taylor. Prateći uspjeh filma, već 1945 godine objavljen je nastavak Lassiein sin s glumcima Peter Lawford i June Lockhart. Sljedeće godine, 1946, objavljen je treći nastavak Hrabrost Lassiea s Elizabeth Taylor. 1949. godine počela je s emitiranjem radio emisija "Lassie Radio Show". Između 1950-1990 godina emitirane su TV serije Lassie, njih ukupno tri (1954-1974 (s Tommy Rettig), 1980-ih-1990-ih, 1997-1999). 2006. godine u UK objavljeno je reizdanje prvotnog filma s naslovom Lassie s glumcima Peter O'Toole, Samantha Morton.
Lassie je jedna od samo troje životinja koja je dobila zvijezdu na Hollywoodskoj stazi slavnih. (ostali su Rin tin tin i Stronghead 2005. godine show business journal Variety je svrstao Lassie u 100 ikona svih vremena
Lassie je jedna od samo troje životinja koja je dobila zvijezdu na Hollywoodskoj stazi slavnih. (ostali su Rin tin tin i Stronghead 2005. godine show business journal Variety je svrstao Lassie u 100 ikona svih vremena
ISTARSKI KRATKODLAKI GONIČ
![Picture](/uploads/5/5/2/0/55207869/9530774_orig.jpg)
Smatra ih se najstarijom pasminom u Hrvatskoj i balkanskom susjedstvu , a još veći značaj ovom podatku daje teza F. B. Laske da je Balkanski poluotok domovina svih goniča.
Po nekim tezama se ovaj gonič nalazi na slici u Hrvojevom misalu iz 1404..
Ovog psa su oslikali Vincent iz Kastva na fresci Poklonstvo kraljeva u crkvici Svete Marije na Škriljinah u Beramu, Tizian na svojim slikama i biskup Petar Bakić u svojoj kronici iz 1719. godine "De vita populi et de cultura armentorum et pecorum Diacovae et eisus Districtus anno Domoni 1719", u kojoj je svjedočio o organiziranom uzgoju ove pasmine u Hrvatskoj u 14. stoljeću. 1752. ga je opisao đakovacki kanonik i upravitelj biskupskih dobara Petar Lukić u "Relatio de statu culturae armentorum et pecorum Dominii diececis diacovensis et eius Districtus anno 1752".
Grof H. von Bylandt ih je opisao u knjizi „Die Hunderassen“ 1894. godine. Iste godine su prvi puta izloženi lovački psi, a među njima i 10 istarskih brakova, čiji je vlasnik bio grof Kristofor Volky.
Zahtjevi za standardizacijom su još iz 1924.. 1949. ga je priznao FCI, a standard je objavljen tek 1973. godine. Raspadom SFRJ je postojala borba između Hrvatske i Slovenije za priznanjem domicilnosti pasmine. Naposljetku je na sjednici Glavne skupštine Svjetske kinološke organizacije (FCI) 30. svibnja 1999. priznat za hrvatsku pasminu, zajedno sa istarskim oštrodlakim goničem.
Najraširenija je od svih hrvatskih pasmina. Najviše je rasprostranjen u hrvatskom krškom priobalju i bližem gorskom zaleđu, od Savudrijske vale do Prevlake. Pasmina je popularna među lovcima i u sjevernoj Italiji i u Sloveniji.
Po nekim tezama se ovaj gonič nalazi na slici u Hrvojevom misalu iz 1404..
Ovog psa su oslikali Vincent iz Kastva na fresci Poklonstvo kraljeva u crkvici Svete Marije na Škriljinah u Beramu, Tizian na svojim slikama i biskup Petar Bakić u svojoj kronici iz 1719. godine "De vita populi et de cultura armentorum et pecorum Diacovae et eisus Districtus anno Domoni 1719", u kojoj je svjedočio o organiziranom uzgoju ove pasmine u Hrvatskoj u 14. stoljeću. 1752. ga je opisao đakovacki kanonik i upravitelj biskupskih dobara Petar Lukić u "Relatio de statu culturae armentorum et pecorum Dominii diececis diacovensis et eius Districtus anno 1752".
Grof H. von Bylandt ih je opisao u knjizi „Die Hunderassen“ 1894. godine. Iste godine su prvi puta izloženi lovački psi, a među njima i 10 istarskih brakova, čiji je vlasnik bio grof Kristofor Volky.
Zahtjevi za standardizacijom su još iz 1924.. 1949. ga je priznao FCI, a standard je objavljen tek 1973. godine. Raspadom SFRJ je postojala borba između Hrvatske i Slovenije za priznanjem domicilnosti pasmine. Naposljetku je na sjednici Glavne skupštine Svjetske kinološke organizacije (FCI) 30. svibnja 1999. priznat za hrvatsku pasminu, zajedno sa istarskim oštrodlakim goničem.
Najraširenija je od svih hrvatskih pasmina. Najviše je rasprostranjen u hrvatskom krškom priobalju i bližem gorskom zaleđu, od Savudrijske vale do Prevlake. Pasmina je popularna među lovcima i u sjevernoj Italiji i u Sloveniji.